MUHAMMED
Islamski Poslanik bio je dijete grada Meke, od kojega su energični Kurejšiti, korištenjem tamošnjeg svetišta, učinili u šestom stoljeću cvatuće trgovačko središte. Usljed nepouzdanosti izvora kojima se danas raspolaže, teško se može tačno utvrditi godina njegovog rođenja. Da je Muhammedovo djelovanje u Medini obuhvaćalo deset godina (622–632), to čvrsto stoji, a o mekanskom razdoblju nedostaju pouzdani podaci. Pa ipak, nema razloga koji bi naveo da se posumnja u navode pjesme, koja se ponegdje pripisuje Abu Kajsu ibn Ebi Enesu, a ponegdje Hasanu ibn Sabitu, po kojima njegovo djelovanje kao Poslanika u Meki treba da je potrajalo "deset i neku godinu". U svakom slučaju, ne može se mjeriti mekansko razdoblje, jer su, po izvještaju Urve, prošle "neke godine" nakon iseljenja muslimana u Abesiniju, prije nego što su se vratili, poslije čega su došle nove nevolje, koje su dale povoda iseljenju u Medinu.
Za doba prije njegova nastupa kao religioznog vjesnika postoji samo neodređeni izraz 'umr (sura X, 17). Islamski historičari ističu da je, pri svome poslaničkom pozivu, imao najviše 40, a po nekima 43 godine, što je u vezi s navedenim datumom, 570. godinom, kao približnom godinom rođenja. Ali kada Predaja smješta njegovo rođenje dalje, u takozvanu "Godinu slona", onda je to bez povijesne osnove, jer se Ebrehin napad na Meku morao zbiti znatno prije 570. godine. Ukratko, mogla bi 580. godina ili jedna od narednih dobro proći kao godina Poslanikovog rođenja, tako da bi kur'anski izraz 'umr imao značenje od otprilike trideset godina.
Ime Muhammed je, prema Arapima, postojalo već ranije, te već zbog toga na njega ne treba gledati kao na ukrasni pridjev koji se Poslaniku pridao tek kasnije. Što se tiče Muhammedovog porijekla, više je starih spjevova potvrdilo navode Predaje da je pripadao rodu Hašim; a da ga je on priznavao svojim članom, iz čega proizlazi da mu je samo zaštita donekle jakog roda omogućila da se, usprkos neprijateljstvu svojih sugrađana, tako dugo održi u Meki (usporediti riječi koje izgovaraju protivnici Šuajba u suri XI, 93: "Da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali"). Rod Hašim, koji je u srodstvu s rodom Benu Mutalib, spadao je, očito, u bolje mekanske obitelji. S druge strane, mekanski protivnici Poslanika kažu (sura XLIII, 30) da bi mu oni, prije, povjerovali, da je bio jedan od uglednih ljudi oba grada (Meke i Taifa). U svakom slučaju, dakle, rod Hašim nije se mogao mjeriti s najodličnijim obiteljima kao što su Mahzum ili Umejje; a i ono što je ispričano o oskudnim prilikama Muhammeda i nekih od njegovih srodnika, ukazuje na to da je rod Hašim tada morao biti jako osiromašen. S maternje strane, on je imao srodničke odnose s Medinom koji se ne mogu sagledati; po Musau ibn Ukbi, Medinjani su zvali Al-Abasa svojim "sestrićem". Inače se o njegovim precima ne zna ništa sigurno, jer u onome što se ispričalo ima dosta legendarnih primjesa. Njegov otac, koji je umro prije njegovog rođenja, osoba je koja nije ničim pobliže označena. Njegov djed zvao se Abdul-Mutalib, ali odnos između ta dva imena je isto tako nejasan kao i između Abdul-Mutaliba i često spominjane obitelji Mutalib ili Benu Šejba. Samo je sigurno ono što kaže Kur'an – da je Muhammed kao siroče izrastao u vrlo teškim prilikam (sura XCIII, 6 i dalje). Povijesno se mogu odrediti njegove amidže: Ebu Talib, koji ga je, prema izvještaju, primio s ljubavlju, Abas, Hamza i Abdul-Uza. Boravio je kao dijete, prema tadašnjem običaju, kod beduinskog plemena Sad ibn Bekr.
Preuzeto i prilagođeno iz: Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.