Mir u Sremskim Karlovcima 1699. godine i njegov značaj za Bosnu i Hercegovinu
Nakon skoro 16 godina rata, mirom u Sremskim Karlovcima okončan je Veliki bečki rat, koji je vođen između Osmanskog carstva, na jednoj strani, i Svete lige, na drugoj strani. Nakon mirovnih pregovora, uz posredovanje Engleske, Holandije i Španije, 26. januara 1699. godine potpisan je mirovni ugovor sa Austrijom, a 7. februara 1699. godine sa Mletačkom republikom. Ugovor je potpisan na principu “uti possidetis”, tako da je svaka strana zadržala onu teritoriju koju je u tom trenutku držala.
Karlovačkim mirom označene su međunarodne granice Bosanskog ejaleta. U Bosni i Hercegovini su Osmanlije izgubile praktično sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, koji su do tada bili u sastavu Bosanskog ejaleta. Sjeverne, zapadne i južne granice Bosne išle su rijekom Savom, Unom i Cetinom. Tako su već Karlovačkim mirom 1699. godine ove granice Bosne svedene na okvir koje su imale u vrijeme Berlinskog kongresa 1878. godine. Izvan tih granica u sastavu tadašnjeg Bosanskog ejaleta ostali su gradovi Cetingrad, Furjan, Drežnik, Lapac, Boričvac i Imotski.
Bošnjaci – muslimani koji su izbjegli sa prostora gornje Dalmacije, naselili su se u Pounje, Livno, Glamoč i Grahovo. Sa područja Dalmacije stacionirali su se oko Livna, Duvna, Ljubuškog, Ljubinja i Stoca, a iz južne Dalmacije i bokokotorskog zaliva izbjegli su u Trebinje, Nikšić, Ljubinje, Stolac i Mostar. Ono stanovništvo koje je do ovog vremena živjelo na prostorima Like i Korduna, najvećim dijelom se naselilo na prostorima najzapadnijeg dijela Bosanske krajine, dok su se sa prostora Ugarske naselili po majevičkim selima u Tuzli, Modriči i okolnim susjednim mjestima. Istovremeno su se porodice iz Slavonije, poslije Karlovačkog mira, naselile na teritoriju Posavine. U novonastaloj situaciji iz 1699. godine Bosanski ejalet je skoro došao na granice iz XV stoljeća.
bosnae.info