Vjerski život u srednjovjekovnoj Bosni

Heretičko učenje se u Bosni javilo još u vrijeme bana Kulina. Crkva bosanska nije imala feudalne posjede, nije ubirala porez i imala je jednostavne obrede. Katolička crkva je pripadnike Crkve bosanske smatrala hereticima i nastojala oslabiti njezin utjecaj. Pravoslavnom crkvom u Bosni upravljala je Mileševska mitropolija, a svećenici su bili podređeni Pećkoj patrijaršiji.

Vjerski život u srednjovjekovnoj Bosni bio je raznolik. Tragovi kršćanstva u našoj zemlji datiraju još iz trećeg i četvrtog stoljeća. Dolaskom Slavena na Balkan kršćanstvo se iznova počelo širiti u Bosni. Prisutne su Katolička i Pravoslavna, a od 12. stoljeća i Crkva bosanska. Da bi suzbila širenje Crkve bosanske u Bosni, Katolička crkva formirala je crkvene redove franjevaca i dominikanaca. Pravoslavno stanovništvo bilo je ograničeno na istočne i južne dijelove zemlje koji su ušli u sastav bosanske države tokom 14. stoljeća. Radom Pravoslavne crkve u Bosni upravljala je Mileševska mitropolija.

Prve vijesti o prisustvu hereze u Bosni potječu još iz doba vladavine bana Kulina. Da bi suzbio širenje hereze u Bosni, papa Inocentije III optužio je bana Kulina da štiti heretike, odnosno da je njihov glavni zaštitnik na Balkanu. Ban Kulin je pozvao papine izaslanike i okupio sva svjetovna lica u Bosni na zeničkom Bilinom polju 8. aprila 1203. godine te ih pozvao da se pred papinim izaslanicima obavežu na vjernost i služenje Katoličkoj crkvi. Bilo je to samo formalno priznanje učenja Katoličke crkve.

Dualizam, kao vjersko učenje, u Bosni se ogledao u Crkvi bosanskoj. Crkva bosanska nije ubirala desetine od svojih vjernika niti je imala feudalne posjede, a hramovi su bili skromni. Njezini pripadnici nazivali su sebe krstjanima i dijelili su se na krstjane i mrsne ljude.