Germanija, iako se izvana neznatno razlikuje, općenito je prekrivena tamnim šumama ili neugodnim močvarama. Prema Galiji je vlažnija, dok je prema Noriku i Panoniji vjetrovitija. Dosta je plodna i bogata stokom. Germani ne cijene zlato i srebro, pa srebrene posude, koje su njihovi poslanici i poglavari dobijali na dar, nisu skuplje od onih koje su izrađivane od gline. I uprkos tome, naši najbliži susjedi znaju vrijednost zlata i srebra zbog trgovačkog posla, dok oni koji se nalaze u unutrašnjosti proizvod zamjenjuju samo proizvodom.
U Germaniji nema ni željeza dovoljno, pa slabo ko upotrebljava mač ili duže koplje. Mali broj njih ima oklop ili kacigu. Kraljeve biraju po plemenitosti, a vojvode po junaštvu. Kraljevi nemaju neograničenu moć. Kada mladić postane sposoban za oružje, u skupštini ga okiti štitom i kopljem poglavica, otac ili neki od rođaka. To je prava čast mladosti... Zemlju, u zavisnosti od broja zemljoradnika, zauzimaju svi zajedno i redom, a zatim je dijele među sobom po dostojanstvu. Robove raspoređuju u gazdinstvo na pojedine dužnosti...
Preuzeto i prilagođeno iz: Publije Kornelije Tacit, Germanija, Rad, Beograd, 1969.