Tradicionalni aerofoni instrumenti

Tradicionalni aerofoni instrumenti

U aerofone instrumente bosanskohercegovačke muzičke tradicije svrstavamo one kod kojih se ton dobija titranjem zraka. Naziv potječe od latinskih riječi aer – zrak i phone – zvuk. Najbrojniji su puhački instrumenti ili u narodu poznati kao svirale. Dijele se na jednocijevne i dvocijevne svirale. U jednocijevne ubrajamo pištaljku, slavić, ćurlik i jednojku. U dvocijevne svirale spadaju dvojnice. U našoj narodnoj muzičkoj praksi nailazimo i na svirale s jednostrukim jezičkom zvane diple, te s dvostrukim jezičkom – zurna (zurla). I duduk pripada grupi drvenih aerofonih instrumenata. On je armenskog porijekla, sličan današnjem klarinetu, ali se kod nas rjeđe koristio.

Za sviralu jednojku ponegdje se koristi i naziv frula. Na osnovu istraživanja na terenu, smatra se da je jednojka izvorni bosanskohercegovački instrument, dok je frula donesena iz Srbije. Za sviralu jednojku nisu postojale standardne dimenzije. U početku ih je pravio sam svirač, a kasnije
i izrađivači instrumenata. Pravila se od drveta šljive, jasena ili javora. Razlika između jednojke i frule je u uglu presjeka piska, ali
i u broju otvora (rupica). Jednojka ima šest otvora, a frula i dodatni otvor sa strane.

Dvojnice su pastirski instrument. U Bosni i Hercegovini su vrlo zastupljene. Čine ih sastavljene dvije paralelne drvene cijevi. Rupice se nalaze paralelno na donjoj trećini instrumenta. O dužini dvojnica ovisi i visina tona. Kod bosanskog tipa dvojnica na desnoj strani su četiri rupice, a na lijevoj tri. Kod hercegovačkog je obrnuto.

Na videozapisu pogledaj kako se izrađuju jednojke i dvojnice.

Diple su aerofoni tradicionalni instrument s piskom tipa klarineta. Na njima se nalazi dodatak drvenog kutla ili roga. Za diple s rogom koristi se stočni rog s odsječenim vrhom. Najviše su ih koristili čobani. Postoje jednostruke i dvostruke diple. Kasnije su te diple navezivane na mješinu od štavljene životinjske kože. Time je svirač dobijao dodatni rezervni zrak. Takve diple najviše se koriste na području Hercegovine.

Zurna (zurla) ima dvostruki jezičak. Na teritoriju Bosne i Hercegovine donijele su je Osmanlije. Sastoji se od drvene cijevi instrumenta, slavića (poseban šuplji drveni dio koji se postavlja na gornji dio cijevi) i piska. Ovaj instrument posebno je bio zastupljen na području sjeveroistočne Bosne. Danas nailazimo na manji tip zurne, dužine oko 25 cm, u izradi romskih svirača.

Tradicionalni aerofoni instrumenti

Tradicionalni aerofoni instrumenti

U aerofone instrumente bosanskohercegovačke muzičke tradicije svrstavamo one kod kojih se ton dobija titranjem zraka. Naziv potječe od latinskih riječi aer – zrak i phone – zvuk. Najbrojniji su puhački instrumenti ili u narodu poznati kao svirale. Dijele se na jednocijevne i dvocijevne svirale. U jednocijevne ubrajamo pištaljku, slavić, ćurlik i jednojku. U dvocijevne svirale spadaju dvojnice. U našoj narodnoj muzičkoj praksi nailazimo i na svirale s jednostrukim jezičkom zvane diple, te s dvostrukim jezičkom – zurna (zurla). I duduk pripada grupi drvenih aerofonih instrumenata. On je armenskog porijekla, sličan današnjem klarinetu, ali se kod nas rjeđe koristio.

Za sviralu jednojku ponegdje se koristi i naziv frula. Na osnovu istraživanja na terenu, smatra se da je jednojka izvorni bosanskohercegovački instrument, dok je frula donesena iz Srbije. Za sviralu jednojku nisu postojale standardne dimenzije. U početku ih je pravio sam svirač, a kasnije
i izrađivači instrumenata. Pravila se od drveta šljive, jasena ili javora. Razlika između jednojke i frule je u uglu presjeka piska, ali
i u broju otvora (rupica). Jednojka ima šest otvora, a frula i dodatni otvor sa strane.

Dvojnice su pastirski instrument. U Bosni i Hercegovini su vrlo zastupljene. Čine ih sastavljene dvije paralelne drvene cijevi. Rupice se nalaze paralelno na donjoj trećini instrumenta. O dužini dvojnica ovisi i visina tona. Kod bosanskog tipa dvojnica na desnoj strani su četiri rupice, a na lijevoj tri. Kod hercegovačkog je obrnuto.

Na videozapisu pogledaj kako se izrađuju jednojke i dvojnice.

Diple su aerofoni tradicionalni instrument s piskom tipa klarineta. Na njima se nalazi dodatak drvenog kutla ili roga. Za diple s rogom koristi se stočni rog s odsječenim vrhom. Najviše su ih koristili čobani. Postoje jednostruke i dvostruke diple. Kasnije su te diple navezivane na mješinu od štavljene životinjske kože. Time je svirač dobijao dodatni rezervni zrak. Takve diple najviše se koriste na području Hercegovine.

Zurna (zurla) ima dvostruki jezičak. Na teritoriju Bosne i Hercegovine donijele su je Osmanlije. Sastoji se od drvene cijevi instrumenta, slavića (poseban šuplji drveni dio koji se postavlja na gornji dio cijevi) i piska. Ovaj instrument posebno je bio zastupljen na području sjeveroistočne Bosne. Danas nailazimo na manji tip zurne, dužine oko 25 cm, u izradi romskih svirača.