Mali muzički/glazbeni rječnik

A – šesti stupanj muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
ADAGIO  (adađo) – (ital. lagano i ozbiljno) oznaka za lagani tempo.
ALLEGRO – (ital. veselo, radosno) oznaka za brzi tempo.
ALLEGRETTO – malo sporiji tempo od brzog Allegra.
ANDANTE – (ital. koračajući), oznaka za umjereno lagani tempo.
ANDANTE TRANQUILLO (tranquillo, mirno, tiho) isto kao andante, samo mirnije.
AKCENT – oznaka u muzici za naglašavanje ı isticanje određenog tona.
ALT – duboki ženski glas.
ARIJA – vokalna kompozicija za solo glas uz instrumentalnu pratnju.
ARANŽMAN – naziv za obrađenu i za više glasova ili instrumenata napisanu kompoziciju, a koja je prvobitno bila napisana za pojedini instrument ili glas.
ARTIKULACIJA – pravilno izvođenje muzičkih tonova.
ARZA – nenaglašeni dio takta.
AUTOR – stvaralac djela, npr. u muzici, književnosti i sl.

BALET (ital. ballo – ples) – scensko plesno djelo sa sadržajem uz pratnju muzike.
BAS – duboki muški glas
BAS BUBANJ – veliki bubanj.
BARKAROLA – pjesma italijanskih ribara i gondolijera u 4 taktu. Tempo je lagano-umjeren.

C – prvo slovo (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
CRTOVLJE – naziv i za linijski sistem.
CRESCENDO (krešendo) – postepeno pojačavanje muzičkog izvođenja.

ČELO – skraćeni naziv za violončelo.
ČETVRTINKA – oznaka za notu u trajanju jedne dobe.
ČIN – dio scenskog djela, opere, drame i sl.
ČINELI – vrsta metalnih udaraljki neodređene visine tona.

D – drugo slovo (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
DAIRE – vrsta narodnih udaraljki.
DECRESCENDO – (dekrešendo), postepeno utišavanje jačine muzičkog izvođenja.
DIKTAT – u muzici se koristi kod zapisivanja zadatih ritmičkih, melodijskih ili meloritmičkih primjera.
DINAMIKA – pojam za jačinu izvođenja muzičkog djela.
DVOJNICE (svirale) – dvocijevni narodni drveni duhački instrument.
DIRIGENT – umjetnički voditelj veće muzičke skupine, hora ili orkestra.
DJEČIJI HOR/ZBOR – skupina djece pjevača gdje svaku dionicu pjeva više izvođača.
DUET – dvoglasna kompozicija za dva samostalna glasa.

E – treće slovo (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
ETIDA – vježba ili kompozicija za usavršavanje tehnike izvođenja na muzičkom instrumentu.

F – četvrto slovo (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
FINALE – završni dio muzičkog djela.
FILHARMONIJA – naziv za veliki simfonijski orkestar sa zastupljenim svim instrumentima. Često joj se pridodaju hor i neki solistički instrumenti.
FOLKLOR – naziv za cjelokupno narodno stvaralaštvo (ples, muzika, umotvorine i sl.)
FONOMIMIJA – izraz u muzici po kojem se kretnjama ruke pokazuje koje tonove treba pjevati.
FORTE – dinamička oznaka za jako muzičko izvođenje.
FORTISIMO – jače od forte-a ili najjače.
FRAZA – dio kompozicije melodijski i metrički zaokružen. Najčešće traje dva takta.

G – peto slovo (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
GUDAČKI INSTRUMENTI – instrumenti kod kojih se ton dobija povlačenjem gudala preko žica. Svi imaju po četiri žice. Tu spadaju: violina, viola, violončelo i kontrabas.
GUDAČKI KVARTET – kamerni ansambl od četiri instrumenta: dvije violine, viola i violončelo.

H – sedmi ton (stupanj) muzičke abecede ili C-dur ljestvice.
HARFA – jedan od najstarijih žičanih instrumenata. Današnji oblik dobila početkom XIX stoljeća.
HIMNA – svečana pjesma.
HOR/ZBOR – veća skupina pjevača podijeljena po glasovima. Prema vrsti glasova dijeli se na:
mješoviti, muški, ženski i dječiji hor/zbor.

IMITACIJA – označava u muzici ponavljanje ili prenošenje neke muzičke misli ili teme iz jednog glasa (dionice) u neki drugi glas.
INTERPRETACIJA – izraz prema kojem se označava izvođenje neke kompozicije. Pod dobrom interpretacijom se podrazumijeva vjerno prenošenje kompozitorove zamisli.
INSTRUMENTALNA MUZIKA – naziv za bilo koju muziku u izvođenju muzičkih instrumenata.

JAZZ (džez) – poseban stil ili vrsta u zabavnoj muzici proizišao iz folklora američkih crnaca. U njemu se stapaju elementi afričke i evropske muzike.

KADENCA – pojam za završetak muzičke misli ili kompozicije.
KANON – najjednostavniji oblik polifonog ili višeglasnog pjevanja. Nastaje kada dvije ili više grupa
pjevaju istu melodiju, tako ono što izvodi prva grupa ostale ponavljaju počinjući u različito vrijeme.
KAMERNA MUZIKA – muzika koju izvode manji izvođački sastavi od dva do deset instrumenata.
KOMPOZITOR – pisac, stvaralac muzičkog djela.
KOLO – narodna igra ili ples posebno izražena u balkanskim zemljama.
KORONA – znak sa izraženom polukružnom linijom s tačkom u sredini, a njime se produžava trajanje note prema zamisli izođača.
KSILOFON – udarački instrument s određenom visinom tona s drvenim pločicama.

LEGATO – povezano izvođenje niza tonova različite visine a označava se lukom iznad nota.
LENTO (sporo) – oznaka za lagani tempo.
LIBRETO – tekst za operu, operetu.

MAZURKA – poljska narodna igra.
MARŠ – vrsta muzičkog oblika (forme).
METALOFON – dječiji udarački instrument s određenom visinom tona s metalnim pločicama.
MEZZOSOPRAN (mecosopran) – ženski glas po visini između soprana i alta.
MEZZOPIANO – dinamička oznaka za srednje tiho.
MEZZOFORTE – dinamička oznaka za srednje jako.
MODERATO – oznaka za tempo srednje brzine (umjereno).
MUZIČKA ABECEDA (glazbena abeceda) – niz od sedam slova a koja označavaju imena od sedam osnovnih tonova: c, d, e, f, g, a, h.
MUZIČKA REČENICA – melodijski, ritmički i harmonijski zaokružena muzička misao.
MUZIČKI PERIOD – niz od dvije slične rečenice s tim da im se završetci razlikuju. Povezujemo ih često s pitanjem ı odgovorom.

NARODNA PJESMA – pjesma s nepoznatim stvaraocem a koju je narod usmenim predanjem prihvatio kao dio svoje tradicije.
NARODNI INSTRUMENTI – instrumenti koji se u narodu ručno izrađuju a mogu biti određene ili neodređene visine tona.
NOTA – znak za zapisivanje muzičkog tona, tonova ili muzike.

OKTET – skupina od osam izvođača nekog muzičkog dijela.
OPERA – najveće muzičko-scensko djelo. U njoj su sadžani dramski tekst, muzika, ples, gluma i scenski izraz.. Kao i svako dramsko djelo sastoji se od činova (dijelova).
ORFOV INSTRUMENTARIJ (zamisao kompozitora Carla Orffa – Karla Orfa) – prilagođeni instrumenti za dječije izvođenje.

PARTITURA – prafički ili notni zapis - prikaz muzičkog djela.
PIANO – dinamička oznaka za tiho muzičko izvođenje.
PIANISSIMO – još tiše od piana – najtiše.
PIZZICATO (picikato) – način sviranja na gudačkim instrumentima gdje se ton umjesto povlačenjem gudala dobija trzanjem prstiju o žice.
POLKA – češka narodna igra veselog karaktera u dvodijelnom taktu.
PRIMA I SECONDA VOLTA (prima i sekonda volta) – primom voltom se označava prvo izvođenje a sekondom voltom drugo ili izvođenje kraja muzičke misli. Dijelovi se označavaju ravnim linijama s oznakama 1. i 2.

REPRIZA – ponavljanje kod izvođenja neke muzičke cjeline.
RUKOVET – u muzici oblik koji obuhvata više narodnih pjesama sastavljenih u jednu cjelinu. Najpoznatije su od kompozitora Stevana Mokranjca.
REPETICIJA – znak za ponavljanje muzičkog sadržaja.

SAZ – narodni žičani instrument.
SEVDALINKA – narodna pjesma bosanskohercegovačke gradske tradicije pretežno ljubavnog karaktera.
SOLISTA – samostalni izvođač muzike, pjevač ili svirač.
SOLFEGGIO (solfeđo) – u muzičkoj nastavi vježbe kod razvijanja muzičkog sluha (ritam, melodija) i čitanja nota.
SOPRAN – visoki ženski glas.
STACCATO (stakato) – kratko i odsječeno izvođenje muzičkih tonova. Iznad nota se stavljaju tačke.

ŠARGIJA – narodni žičani muzički instrument.
ŠLAGER – najtipičniji oblik zabavne muzike s jednostavnom formom, melodijom i ritmom.

TAMBURA – narodni žičani muzički instrument.
TAMBURIN – vrsta malog bubnja.
TAKT – najmanji dio muzičke kompozicije odvojen dvjema taktnim crtama.
TENOR – visoki muški glas.
TEZA – oznaka za naglašeni dio takta.
TON – zvuk određene visine (muzički ton).
TRIO – izvođačka grupa s tri člana ili kompozicija za tri instrumenta.
TRIOLA – jedinica mjere podijeljena na tri dijela. Obilježava se iznad nota s brojem 3.
TRUBA – limeni duhački instrument sa ventilima.

UDARALJKE – naziv za sve muzičke instrumente kod kojih se ton dobija udaranjem. Dijelimo ih na one sa neodređenom i sa određenom visinom tona.
UNISONO – jednoglasno muzičko izvođenje.

VALCER – ples koji se izvodi najčešće u parovima u trodijelnoj mjeri.
VARIJACIJA – ritmička i melodijska promjena teme s tim da se ona može prepoznati.
VIVACE (vivače) – oznaka za tempo a označava živo izvođenje.
VOKALNA MUZIKA – naziv za bilo koju muziku koju izvode ljudski glasovi.

ZBOR – isto kao hor.
ZBOROVOĐA – umjetnički voditelj pjevačkog zbora ili hora. Isto kao horovođa.