Bosna i Hercegovina
u Prvom svjetskom ratu
Naučili smo
Dvanaestog augusta 1914. godine austrougarske trupe su iz pravca Bosne i Hercegovine prodrle na teritoriju Srbije. Nakon početnih pobjeda, srpska vojska prešla je Drinu i ušla u istočnu Bosnu. Slomom Srbije 1915. i Crne Gore 1916. godine frontovi Prvog svjetskog rata pomjereni su daleko od granica Bosne i Hercegovine. Bosanske regimente tokom rata borile su se uglavnom na ruskom i italijanskom frontu. Iako je Bosna i Hercegovina bila daleko od velikih ratišta, posljedice rata osjećale su se u svim njezinim dijelovima, prije svega u vidu masovne gladi.
Ratne prilike u Bosni i Hercegovini
Nakon Sarajevskog atentata Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, a u rat su se ubrzo uključile tadašnje velike sile. U nastavku lekcije odgovori na pitanja i provjeri koliko si naučila/naučio o prilikama u Bosni i Hercegovini uoči i tokom prvih godina Prvog svjetskog rata.
Bošnjaci dolaze
Tokom Prvog svjetskog rata u redovima austrougarske vojske zajedno su bili muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji. Isticali su se hrabrošću, pa je u čast Druge bosanskohercegovačke regimente austrijski kompozitor Eduard Vagner (Wagner) komponirao marš pod nazivom Bošnjaci dolaze (Die Bosniaken kommen). Poslušaj zvučni zapis ovog marša koji se i danas izvodi na svečanim vojnim manifestacijama u Austriji.
Protiv pogroma
Posebno važnu ulogu u zaustavljanju nasilja nad Srbima nakon Sarajevskog atentata imali su vjerski poglavari, čiji je utjecaj na građanstvo bio velik. Vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler pozvao je nakon tog događaja narod i svećenstvo da "u općoj tuzi i bolu" ne narušavaju mir i ne nanose štetu "bližnjemu svome". Odmah se na sličan način javno oglasio i reisul-ulema Džemaludin Čaušević. Reis Čaušević oglasio se i u prvim danima nakon izbijanja rata kada je ponovo došlo do progona i internacije (zatvaranja) srpskog stanovništva. Okreni kartice i saznaj više o reisul-ulemi Džemaludinu Čauševiću i nadbiskupu Josipu Štadleru.
Bio je gorljiv reformator i prosvjetitelj koji je nadahnuto i s velikom harizmom Bosnu otvarao ka Evropi, čvrsto uvjeren da muslimani mogu živjeti u njoj i sačuvati autentični islam. Bio je osnivač vjerskih i staleških udruženja, izdavač vjersko-poučnih knjiga i udžbenika na bosanskome jeziku, prevodilac, utemeljitelj časopisa i njihov urednik. Nakon progona srpskog stanovništva na početku Prvog svjetskog rata, izdao je Proglas muslimanima i pozvao ih da ne čine nikakva zlodjela drugima: "Mi živimo s drugim nemuslimanskim građanima u našoj domovini, s kojima smo se srodili i s kojima ćemo živjeti i umrijeti."
Bio je prvi vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Pokrenuo je službeni nadbiskupijski list, osnovao štampariju, Dječačko sjemenište i Gimnaziju u Travniku, Bogoslovno sjemenište u Sarajevu, inicirao izgradnju Sarajevske katedrale (1884–1889). Bio je prevodilac i autor velikog broja filozofskih i teoloških djela.
Razmisli: kako se sukob austrougarske i srbijanske
vojske odrazio na stanovništvo u Bosni i Hercegovini?