Najstarije remek-djelo svjetske književnosti
o Gilgamešu jedno je od najstarijih sačuvanih književnih djela u svijetu, najobimnije književno djelo sačuvano na klinastom pismu, jedno od velikih djela drevnog istoka te najveće djelo svih bliskoistočnih književnosti. Napisano je na akadskom jeziku, na osnovu sumerskih priča iz 18. st. pr. n. e. Tako je Ep o Gilgamešu stariji i od indijskih veda Mahabharate i Ramajane
te od Homerove Ilijade i Odiseje.
Akađani su prvobitno bili nomadski narod koji je živio u središnjem dijelu Mezopotamije. Sargon Akađanin, vojni zapovjednik grada Kiša, osvojio je područje Sumera oko 2370. godine pr. n. e. Na obali Eufrata dao je sagraditi novu prijestolnicu, grad Akad, s kraljevskom palačom i hramovima posvećenim svojoj zaštitnici, boginji Ištar.
Njegovim daljnjim osvajanjima stvorena je Akadska država, dotad najveća država na Bliskom istoku, koja se prostirala od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te od Zagrosa na istoku do Sredozemnog mora na zapadu. Akađani su preuzeli dotadašnju kulturu Sumerana i klinasto pismo, ali glavni govorni jezik južne Mezopotamije postao je akadski koji, za razliku od sumerskog, pripada skupini semitskih jezika.
Glavni likovi epa su Gilgameš i Enkidu, o kojima su također napisane pjesme na sumerskom jeziku, a neke od njih napisane su krajem prve polovine trećeg milenija pr. n. e. Međutim, u sumerskim pjesmama nema povezanosti kakvu je našao akadski pjesnik. Ep o Gilgamešu himna je prijateljstvu, koje ne samo da pomaže prevladati vanjske prepreke nego i transformira i oplemenjuje. Malo je takvih maestralnih primjera u svjetskoj književnosti s tim motivom.
Željko Grahovac, Ep o Gilgamešu, Vrijeme, Zenica, 2019.