Dva su ciklusa legendi koje govore o nastanku Rima: trojansko-latinski i sabinski ciklus.
Prema trojansko-latinskom ciklusu, Romul, osnivač Rima, potomak je trojanskog junaka Eneje. Eneja, sin Anhiza i Venere, hrabro se borio tokom odbrane Troje, no nakon pada grada i pobjede Ahejaca pobjegao je iz rodnog grada sa ženom Kruzom, sinom Askanijem (ili Julijem po kojem je dobio ime rod Julijevaca, koji će postati prva carska dinastija Rima) i starim ocem. Nakon dugog lutanja po Sredozemlju pristao je na obali Lacija. Tu je Askanije utemeljio grad Alba Longu i postao njegov prvi kralj. Upravo je borba za prijestolje Albe Longe pokrenula niz događaja koji su doveli do osnivanja Rima. Početkom osmog stoljeća sinovi kralja Proke – Numitor, zakoniti prijestolonasljednik, i Amulije – sukobili su se oko nasljeđivanja oca. Amulije je svrgnuo brata te, da se jednom ne bi javili njegovi potomci, prislio je Numitorovu kćer Reu Silviju da uđe u samostan vestalki koje su živjele pod zavjetom čistoće. Ipak, Rea Silvija je s bogom Marsom dobila dva sina (blizance Romula i Rema), u čijim venama je tekla Enejina krv, a potjecali su od Marsa i Venere. Amulije je osobno bacio tek rođene blizance u rijeku Tiber kako bi voda progutala one koji bi mu jednog dana mogli postati opasni protivnici. Ali sudbina je htjela da rijeka izbaci braću u podnožje brda Palatina, gdje ih je našla vučica. Ona ih je je hranila dok ih pastir Faustul nije primio u svoj dom. Kada su odrasli, Romul i Rem slučajno su otkrili svoje kraljevsko porijeklo i vratili se u Alba Longu, gdje su svrgnuli Amulija i vratili se na prijestolje Numitora. Prema haruspicijskom proročanstvu, Romul je bio predodređen da budućem gradu da svoje ime i da bude njegov prvi kralj. Prema običaju, kralj osnivač je plugom morao zaorati brazdu koja će odrediti pomerium, to jest granice grada. Ta je linija imala sveto značenje pa, kada se Rem iz bijesa narugao bratu i preskočio brazdu, Romul ga je ubio (21. aprila 753. godine pr. Kr).
Osim ove legende o osnivanju Rima postoji još jedna, koja govori o napetim odnosima između Latina i Sabinjana. Najznačajnija epizoda je otmica Sabinjanki; naime, nakon osnivanja Rima, u njemu su bili samo muškarci, žene su zatim otete od susjednih Sabinjana. Kako kaže legenda, upravo zbog tih Sabinjanki koje su se našle u situaciji da budu žene neprijatelja svojih očeva, okončano je stalno ratovanje između Latina i Sabinjana...
Preuzeto i prilagođeno sa: Povijest. Helenizam i rimska republika, 2007, Instituto geografico, De Agostini S.p.A.
Glavni koordinator za hrvatsko izdanje: Editoriale Metropoli S.p.A (Gruppo Espresso)