Najslavniju od priča o izbijanju Prvog punskog rata prenio je historičar Polibije, porijeklom Grk, koji je živio u Rimu u drugom stoljeću pr. Kr. Bio je povezan s obitelji Scipiona. Njegova verzija događaja nije lišena pokušaja obmane rimske strane:
"Mamertinci, ostavši bez pomoći svojih drugova iz regija, a pošto su doživjeli težak neuspjeh od Sirakužana, s jedne strane su se obratili za pomoć Kartagi predajući im sebe same i utvrdu, a s druge strane poslali su izaslanstvo Rimljanima predajući im grad i moleći ih za pomoć kao srodnike. Rimljani su dugo bili sumnjičavi, jer im se činio vrlo nerazumnim taj zahtjev za pomoć. Vidjevši da su Kartažani potčinili ne samo Afriku nego i mnoge dijelove Hispanije, te da su gospodari i svih otoka u moru Sardinije i Tirenskom moru, strahovali su da će im, ako zagospodare i Sicilijom, biti previše moćan susjed od kojeg bi morali strahovati, time više što ih okružuje i prijeti im sa svih strana Italije. A bilo je očito da će uskoro potčiniti cijelu Siciliju i da Mamertinci neće dobiti pomoć. Naime, da je Mesana pala u njihove ruke, vrlo brzo bi pokorili i Sirakuzu jer bi bili gospodari gotovo cijelog ostatka Sicilije.
Rimljani, predvidjevši to i smatrajući da je nužno ne napustiti Mesanu i ne dopustiti da Kartažani sagrade most kako bi prešli u Italiju, dugo su raspravljali, a senat nije donio odluku zbog već spomenutih razloga. Naime, činilo se da neprikladnost pružanja pomoći Mamertincima ima težinu jednaku prednostima koje bi proizašle iz pomoći. Ali, većina naroda, upropaštenog prethodnim ratovima, bila je željna stjecanja bogatstva na bilo koji način, a s obzirom na to da su vojni zapovjednici, zajedno sa spomenutim argumentima koji se tiču prednosti za državu, iznosili sigurne i velike prednosti za svakoga, Rim je na kraju odlučio poslati pomoć. Jednom kad je narod donio odluku, zapovjedništvo je povjereno konzulu Apiju Klaudiju s naredbom da ode u Mesanu. Mamertinci su djelomice prijetnjama, a djelomice na prevaru izbacili zapovjednika Kartažana, koji je već zauzeo utvrdu, a zatim su pozvali Apija i predali mu grad..."
Preuzeto i prilagođeno sa: Povijest. Helenizam i rimska republika, 2007, Instituto geografico, De Agostini S.p.A.