(lat. gladiator, od gladius – mač), isprva mačevalac u bojnim natjecanjima, kasnije profesionalni borac na javnim priredbama u Rimu. Gladijatori su bili ratni zarobljenici, osuđeni zločinci, kršćani (u doba njihova progona), robovi i profesionalni borci. Porijeklo gladijatorskih borbi je etrursko, a priređivane su najprije na pogrebnim svečanostima. U Rimu su se prvi put izvodile 264. pr. Kr. (u to se doba gladijator zove bustuarius, od lat. bustum – grob). Od kraja prvog st. pr. Kr. takve su borbe sve više organizirali privatnici i niži rimski magistrati (Cezar je kao edil priredio borbe sa čak 320 parova boraca). Gladijatore su obučavali i trenirali u posebnim školama (ludus gladiatorius). U Italiji je bilo više takvih škola (Pompeji).
Po naoružanju i načinu borbe razlikovalo se nekoliko vrsta gladijatora: murmillones (borci naoružani galskim oružjem), essedarii (borci na kolima), retiarii (borci s mrežom i trozupcem), bestiarii (zločinci, osuđeni na borbu sa zvijerima) i drugi. Gladijatori su sudjelovali i u naumahijama (bitkama na vodi, u areni ili na jezeru). Isprva su se borbe izvodile na trgovima, a onda u amfiteatrima. Vremenom se proširio običaj održavanja takvih borbi po cijelome Rimskom Carstvu.
Uvod u borbe bio je mimohod gladijatora (pompa). U doba carstva borci bi cara pozdravljali sa: Ave, Caesar, morituri te salutant! (Zdravo, Cezare, pozdravljaju te oni koji će umrijeti!). Zatim je slijedila fingirana (simulirana, lažna) borba, dok trublja ne bi nagovijestila početak prave borbe. Pobijeđeni borac mogao je biti pošteđen ako su gledaoci mahanjem rupčića ili stisnutom pesnicom (pollice presso) na to pristali. Ako nisu željeli da bude pošteđen, okrenuli bi palac nadolje (pollice verso). Popularni pobjednici stjecali su slobodu. Poneki rimski političari u doba Republike (Klodije, Milon, Katilina, Cezar) sastavili su od gladijatora svoju tjelesnu gardu.
U nekoliko navrata gladijatori su dizali ustanke. Čuveni su bili, naprimjer, Spartakov ustanak (robovski ratovi), a u carsko doba Ustanak u Prenestu u doba cara Nerona (prvo st.) i Pobuna za vladavine cara Proba (treće st.).
Preuzeto i prilagođeno sa: enciklopedija.hr