Prema bilješci iz same knjige, ona je nakon progona Jevreja iz Španije (1492. godine) promijenila vlasnika, ali ne znamo imena ni novih ni starih vlasnika. U bilješci nastaloj 1609. godine kaže se da knjiga ne govori protiv crkve, što je vjerovatno rezultat provjere njenog sadržaja od inkvizicije. Tokom 16. i 17. stoljeća knjiga se nalazi na prostoru sjeverne Italije, što potvrđuju dvije kratke zabilješke na njenim stranicama, a kada i pod kojim okolnostima dospijeva u Bosnu, nije poznato. Njen pouzdan trag u historiji ponovo se javlja 1894. godine kada je Zemaljski muzej otkupljuje od sarajevske sefardske porodice Koen, za sumu od 150 kruna. Iz Sarajeva je poslana na analizu u Beč, odakle je, uz određene peripetije, vraćena poslije nekoliko godina. Dosljedna vlastitoj sudbini, Sarajevska hagada ni u muzejskoj zbirci ne nalazi trajniji mir. Prvih dana nakon ulaska njemačkih vojnih snaga u Sarajevo 1941. godine, njihove vlasti od tadašnjeg direktora Joze Petrovića zahtijevaju da im se preda tada već dobro poznati kožni kodeks. Petrović, uz pomoć kustosa Derviša Korkuta, uz ogroman rizik takvog postupka, uspijeva izvrdati tom zahtjevu, te se Hagada sklanja na sigurnije mjesto, prema vjerodostojnim kazivanjima, u džamiju, u jednom od muslimanskih sela na planini Bjelašnici, gdje je i dočekala kraj II svjetskog rata. Naredni pokušaj otuđivanja desio se pedesetih godina prošlog stoljeća kada su opet radnici Zemaljskog muzeja BiH spriječili krađu, da bi, nadati se, posljednji put ovaj vrijedni rukopis bio ugrožen na početku opsade Sarajeva 1992. godine, kada se Zemaljski muzej BiH našao na prvoj liniji odbrane grada i kada je doživio teška razaranja, od kojih se još uvijek nije u potpunosti oporavio. Odnedavno, Sarajevska hagada je, prvi put u svojoj prebogatoj i burnoj historiji, izložena i dostupna široj kulturnoj javnosti u posebno osiguranom prostoru, u posebnim prigodama i pod tačno definiranim uslovima.
https://www.zemaljskimuzej.ba/