Nakon preuzimanja vlasti nacistička je vlada toliko ojačala da je započela s općim progonom Jevreja koji su uspijevali zadržati svoj položaj u privredi. Nakon završetka procesa "arijanizacije" privrede, već 1933. godine Jevrejima, koji već tad unutar Rajha žive više nego bijedno, potpuno je oduzeta svaka mogućnost preživljavanja. Početnu fazu obilježava progon koji je policija nacističke stranke organizirala sa 9. na 10. novembar 1938. u takozvanoj "Kristalnoj noći".
Jurišni odredi (Sturmabteilung, poznati po skraćenici SA), uz podršku SS jedinica i Hitlerove mladeži, počinju provoditi nasilje: pale se sinagoge, uništavaju trgovine i domovi Jevreja i teško je odrediti koliko je Jevreja ubijeno u tom periodu. Oko 26.000 muškaraca jevrejske vjere odvedeno je u koncentracioni logor Zaksenhauzen (Sachsenhausen) kraj Berlina, u Buhnvald (Buchenwald) kraj Vajmara (Weimar) i u Dahau (Dachau), gdje su mnogi umrli od fizičkog i psihičkog zlostavljanja, bolesti i nedostatka liječničke njege. Najveći dio njih je pušten nakon sedmica i mjeseci zatočeništva pod uvjetom da potpišu da će odmah napustiti domovinu...
Sve trgovine i obrti koji su bili u vlasništvu ili pod upravom Jevreja morali su biti zatvoreni, a njihovi vlasnici, zaposlenici i radnici izgubili su posao. Jevrejskoj djeci bilo je zabranjeno pohađanje javnih škola.
Preuzeto i prilagođeno iz: Povijest 17: Predvečerje rata i Drugi svjetski rat (1936–1945), Jutarnji list, 2008.