Pod pritiskom neprestanog porasta nezadovoljstva i sve težeg međunarodnog položaja Jugoslavije, vladajuća srpska buržoazija bila je prisiljena činiti ustupke hrvatskoj buržoaziji, koja je bila nezadovoljna stanjem u zemlji i svojim položajem. Na taj je način došlo do sklapanja sporazuma između predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića i predsjednika Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka, augusta 1939. godine. Ovim sporazumom formirana je Hrvatska banovina, koja je dobila izvjesnu autonomiju.
Za bana je bio postavljen dr. Ivan Šubašić, jedan od vođa Hrvatske seljačke stranke, dok je njezin predsjednik Maček postao potpredsjednik nove jugoslavenske vlade. Nakon toga, predstavnici hrvatske i srpske buržoazije ovim su sporazumom hrvatsko nacionalno pitanje proglasili konačno riješenim. Međutim, sporazum nije suštinski riješio hrvatsko nacionalno pitanje, jer njime hrvatski narod nije popravio ni svoj politički ni ekonomski položaj. Jedino je, umjesto do tada vladajuće srpske, na vlast došla hrvatska buržoazija.
Sporazum je, ustvari, predstavljao dogovor o podjeli vlasti između srpske i hrvatske buržoazije, pa je, prema tome, nacionalno pitanje i dalje ostalo neriješeno. Buržoazija ga nije mogla riješiti zbog svojih uskih klasnih interesa.
Preuzeto i prilagođeno iz: Tonči Grbelja, Dušan Otašević, Historija za drugi razred srednjeg usmjerenog obrazovanja, Svjetlost, Sarajevo, 1981.