Hitlerov napad na Jugoslaviju, u kojem su učestvovale i sve susjedne zemlje potpisnice Trojnog pakta, započeo je bez objave rata 6. aprila 1941. godine bombardiranjem Beograda i koncentričnim prodorima neprijateljskih vojski iz nekoliko smjerova. Jugoslavenska vojska, loše opremljena i razjedinjena zbog međunacionalnih sukoba u centralističkoj državi, kapitulirala je za 11 dana (9. aprila zauzeti su Niš i Skoplje, 10. aprila Zagreb, 12. aprila Ljubljana, 13. aprila Beograd, 15. aprila Sarajevo, 17. aprila Dubrovnik, a 17. aprila u štabu njemačke Druge armije opunomoćenici Vrhovne komande Jugoslavije, A. Cincar – Marković i general R. Janković, potpisuju bezuvjetnu kapitulaciju, koja stupa na snagu 18. aprila te godine). Već samim ratnim operacijama započelo je komadanje države. Sloveniju su međusobno podijelili Nijemci i Italijani, prepustivši manji dio Mađarima. Vlast u Hrvatskoj Hitler je predao Musolinijevom štićeniku, "poglavniku" Paveliću, koji je uspostavio Nezavisnu Državu Hrvatsku a kojoj je priključen dio Bosne i Hercegovine te manji dio Dalmacije, dok su preostali dio Dalmacije s većinom otoka i Boku Kotorsku okupirali Italijani. Sva vojna uporišta i komunikacije u NDH-u bili su, dakako, pod kontrolom njemačke i italijanske vojske. Nekadašnju Srbiju, izuzev Banata, zauzela je njemačka vojska. Njemački general civilnu upravu predao je generalu Nediću, koji je formirao civilnu vladu. Makedoniju su okupirali Bugari, a dio Kosova Italijani, koji su ga priključili Albaniji. Crnu Goru također su okupirali Italijani, a Mađari Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Nekadašnje Jugoslavije više nije bilo, a kralj i vlada pobjegli su u inozemstvo, ostaviviši jugoslavenske narode na milost i nemilost okupatorima.
Preuzeto i prilagođeno iz: Povijest svijeta, treći dio, Slobodna Dalmacija