Završni čin Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a bio je usvajanje rezolucije:
"Prvi put u historiji Bosne i Hercegovine sastali su se predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, povezani čvrstim bratstvom u ustanku, s ciljem da na osnovu rezultata oružane borbe naroda Jugoslavije i naroda u Bosni i Hercegovini donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima.
Narodi Bosne i Hercegovine, Srbi, Muslimani i Hrvati, s mržnjom i prezirom odbacuju Nedića, Pavelića i druge otvorene sluge okupatora. Oni isto tako s mržnjom odbacuju izdajničku kliku Draže Mihailovića koji, zajedno s okupatorom, više od dvije godine vodi borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske i Narodno-oslobodilačkog pokreta. Kao što su ustaške bande krive za nebrojene zločine nad srpskim narodom i najboljim sinovima Muslimana i Hrvata, tako su i bande Draže Mihailovića krive za svoje zločine nad našim narodima, naročito nad Muslimanima, i nad najboljim sinovima srpskog naroda.
Narodi Bosne i Hercegovine ne žele povratak starog stanja još i za to što oni nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivšoj Jugoslaviji i što je Bosna i Hercegovina bila pokrajina koju su ugnjetavala i pljačkala velikosrpska gospoda uz pomoć i zajedno sa reakcionarnim klikama u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji i u Hrvatskoj seljačkoj stranci. (...) Narodi Bosne i Hercegovine odriču svako pravo takozvanoj londonskoj vladi da ih predstavlja i govori u njihovo ime. (...) Narodi Bosne i Hercegovine zbog toga s pravom traže od Engleske i Amerike da londonskim izdajničkim izbjeglicama i kralju Petru Drugom otkažu svaku podršku."
Rezolucija ZAVNOBIH-a je zaključena proglasom patriotskog jedinstva bosanskohercegovačkih naroda:
"Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su živjeli zajedno, međusobno izmiješani i povezani zajedničkim interesima. Vijekovima je tuđin unosio sukobe i mržnju. Tu politiku mržnje i netrpeljivosti nastavile su u bivšoj Jugoslaviji sve protivnarodne partije. U plamenu narodnooslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosretne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti. Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovat će ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije."
Nakon zaključenja sjednice objavljen je Proglas ZAVNOBiH-a kojim je obnarodovano osnivanje Vijeća:
"Prvi put u historiji Bosne i Hercegovine javlja se oslobodilački pokret koji se oslanja na najnaprednije snage svijeta. Narodnooslobodilački pokret, organiziran i rukovođen od Komunističke partije Jugoslavije, ujedinio je u sebi najbolje sinove Bosne i Hercegovine, bez obzira na narodnost, vjeru i političko ubjeđenje. Na svojoj zastavi on je ispisao bratstvo naših naroda. On to bratstvo ne samo da propovijeda; ono se ostvaruje u plamenu oružane borbe Srba, Muslimana i Hrvata protiv okupatora i njegovih pomagača. To oružano bratstvo je najčvršće jamstvo da Bosna i Hercegovina nikad više neće biti tuđa sluškinja, a njena djeca tuđi najamnici. Ona će biti svoja, to jest i srpska, i muslimanska i hrvatska. Ona će biti u velikoj demokratskoj federativnoj zajednici naroda Jugoslavije ravnopravan član sa ostalim zemljama Jugoslavije. Niko više neće pljačkati njena bogatstva; ona će pripasti narodu, da on pomoću njih podiže svoje blagostanje i kulturu."
ZAVNOBiH: dokumenti, knjiga 1, str. 69–71; str. 72-73; 80-81.