Kad mu je ubijen otac, Aleksandar je imao 19 godina i živio je u nemilosti u Epiru s majkom Olimpijadom. Njegov učitelj bio je Aristotel, filozof, učenjak i jedan od najsjajnijih genija cijelog antičkog razdoblja. Aleksandar odrasta odvažan, nasilan i pun mašte. Godine 335. pr. Kr. dolazi na vlast i učvršćuje svoju poziciju Filipova nasljednika u Grčkoj. Kreće u bitku protiv Tračana, a u isto vrijeme i na teritorije prema Dunavu. Hitrost i taktičke sposobnosti kojima se služi u prvom pohodu već pokazuju telent velikog stratega. Među onima koji mu se predaju i priključuju njegovom savezu na pohod prema Dunavu su i Kelti. U tom periodu gradovi u južnoj Grčkoj nemaju mira – nakon vijesti o navodnoj Aleksandrovoj pogibiji Teba se otvoreno pobunila. Za manje od dvije sedmice Aleksandar se okomljuje na Tebu, u kojoj čini pravi masakr. Pobijeno je 6.000 ljudi, a svi preživjeli odvedeni su u roblje, uključujući žene i djecu. Atina mu se potom pokorava.
Aleksandar napada Perzijsko Carstvo 334. godine, tačno godinu nakon što je tamo poslana vojna ekspedicija na čelu sa starim Filipovim vojskovođom. Aleksandar ulazi u Aziju preko sjevera, odajući počast Troji i shvaćajući da na neki način oživljava Homerovu poeziju. Prvu veliku pobjedu protiv perzijske vojske izvojevao je u okolici rijeke Granik, nedaleko od obale. Majci šalje glavninu opljačkanog plijena. Grčki zatvorenici koje koristi kao robove većinu plijena moraju prenijeti u Makedoniju...
Neki od savremenih kritičara, slijedeći svjedočanstva onih antičkih, priznaju Aleksandru Velikom status jedne od glavnih uloga u svjetskoj povijesti uopće, veličaju njegov lik i djelo. Drugi, međutim, smatraju da su njegova ličnost i slava preuveličane svrstavajući ga među ostale brojne likove nadarene inteligencijim i rođene pod "sretnom zvijezdom". Danas je nemoguće razlučiti šta je istina, a šta izmišljotina njegovih bliskih saradnika. Ipak, činjenica je da je Aleksandru Velikom, u razdoblju od jednog desetljeća, od 334. do 323. pr. Kr., pošlo za rukom da spoji naraznovrsnije političke strukture i ujedini različita obilježja društvenog razvoja, bila ona grčka, makedonska ili azijska...
Preuzeto i prilagođeno iz: Povijest; Egipat i antička Grčka, Europaoerss holding, Zagreb, 2007.